Haljina za poziranje

Kako bi rekao moj prijatelj Basta, nije kome je namijenjeno, već kome je suđeno! Bilo je namijenjeno meni, ali suđeno Luciji. Presudilo je jedno pranje haljine na previsokoj temperaturi, i ona se smanjila za dva broja. Preslatki pepita uzorak nije bio za baciti, pa smo korigirale rastegnute dijelove i haljina opet stoji kao salivena!

Haljina za ljetni hlad

Još jedan kućni uradak, napravljen bez kroja! Zapravo, ponekad se čudim samoj sebi kako stvari dobro ispadnu, bez obzira na to što mi se uvijek žuri, što bih htjela sve sad i odmah, što ne volim porubiti tkaninu (!!), što uvijek kupim premalo tkanine... 

Sistem je vrlo jednostavan- prema postojećoj tunici izrezala sam prednju i stražnju stranu, našila široki volan oko vratnog otvora, i sašila duuuugačak "girtl". Time sam izbjegla komplikacije poput ušitaka, a i dobro dođe za sakriti špekec ;)

Mala crna tunika

Prigoda je bila posebna, kao što se vidi na slikama ispod teksta. Nije da se hvalim da sam diplomirala (ima malo i toga), ali eto, to je bila prigoda za koju sam trebala nešto jednostavno, naravno, u crnoj arhitektonskoj boji. S obzirom na to da na promociju na mom faksu ljudi dolaze u japankama i bermudama, ideja je bila ublažavanje dojma. Nisam sigurna koliko sam to postigla, ali nije ni bitno, jer svi su si dali trudi i došli zbigecani :)
Kroj je iz Burde, a može se kupiti OVDJE. Međutim, toliko je jednostavam, da gotovo nije ni potreban! Haljina bi, u crnoj varijanti, imala isti efekt i bez tog preklopa naprijed, jer on se na crnoj tkanini uopće ne vidi, tako da se može odokativno skrojiti ovaj širi kroj. Uskoro ću u PDFu postati kroj, samo moram prokužiti kako se to linka na Bloger :D Uskoro, OBEĆAJEM!!
Bitna napomena... haljina je šivana u udruzi moje majke, Kostajnički sokol, uz pomoć kume Ankice koja je radila u Pounju, a sve u svrhu bržeg dovršavanja haljine, jer sam tkaninu nabavila punih 36 sati prije promocije :D

DIY iliti URADI SAMA kad ti dosade stare cipele

Kako naslov kaže, kad stare cipele dosade umjesto u smeće, idu na radni stol.
Bez puno komplikacije imam nove cipele, a k tome i moderniju varijantu :)

Evo odakle sam počela, a kamo stigla:

It's been a long time...

... al evo me natrag.
Kad sam slučajno opet bacila oko na svoj blog, shvatila sam kako me je to sve veselilo, a potpuno sam zapostavila svoje veselje. Treba se u životu baviti stvarima koje nam razvuku osmjeh!
Dok ne poslikam neke novije šivačke podvige, veliki pozdrav, ako itko ovo čita :D

I da, <3 retro proljeće u Pradi!