Haljina za Bruxelles

Kako zamišljate uredsku malu crnu haljinu? Moja sestra i ja zamislile smo je baš ovako - jednostavan kroj, par zgodnih detalja, 3/4 rukavi i dužina do pola koljena.

Koja je prigoda? Lucija za mjesec dana odlazi raditi u Bruxelles. U Vijeću regija navodno ne vlada neki ozbiljan dress code, ali tu i tamo se treba zriktati za kakav seminar ili sastanak. Ova haljinica će biti savršena za takve stvari.

Liči li haljinica na sivu haljinu koju sam šivala za sebe? Ma naravno, radi se o istom kroju, ali nije li dojam potpuno različit? Što zbog boje, što zbog tkanine, što zbog nevjerojante "sličnosti" građe sestre i mene :P

Haljina za ljetni hlad

Još jedan kućni uradak, napravljen bez kroja! Zapravo, ponekad se čudim samoj sebi kako stvari dobro ispadnu, bez obzira na to što mi se uvijek žuri, što bih htjela sve sad i odmah, što ne volim porubiti tkaninu (!!), što uvijek kupim premalo tkanine... 

Sistem je vrlo jednostavan- prema postojećoj tunici izrezala sam prednju i stražnju stranu, našila široki volan oko vratnog otvora, i sašila duuuugačak "girtl". Time sam izbjegla komplikacije poput ušitaka, a i dobro dođe za sakriti špekec ;)

Mala crna tunika

Prigoda je bila posebna, kao što se vidi na slikama ispod teksta. Nije da se hvalim da sam diplomirala (ima malo i toga), ali eto, to je bila prigoda za koju sam trebala nešto jednostavno, naravno, u crnoj arhitektonskoj boji. S obzirom na to da na promociju na mom faksu ljudi dolaze u japankama i bermudama, ideja je bila ublažavanje dojma. Nisam sigurna koliko sam to postigla, ali nije ni bitno, jer svi su si dali trudi i došli zbigecani :)
Kroj je iz Burde, a može se kupiti OVDJE. Međutim, toliko je jednostavam, da gotovo nije ni potreban! Haljina bi, u crnoj varijanti, imala isti efekt i bez tog preklopa naprijed, jer on se na crnoj tkanini uopće ne vidi, tako da se može odokativno skrojiti ovaj širi kroj. Uskoro ću u PDFu postati kroj, samo moram prokužiti kako se to linka na Bloger :D Uskoro, OBEĆAJEM!!
Bitna napomena... haljina je šivana u udruzi moje majke, Kostajnički sokol, uz pomoć kume Ankice koja je radila u Pounju, a sve u svrhu bržeg dovršavanja haljine, jer sam tkaninu nabavila punih 36 sati prije promocije :D

Evo me natrag!

Ovaj put sam šivala za sebe. I iako mi je glupo stavljati svoje slike stalno, baš me briga :) Ja robu nosim, pa je mogu ja i prezentirati :P

Haljina za kazalište

Nema boljeg razloga za šivanje od potrebe. Ovog puta, potreba se zvala Hamlet u HNK-u. Na radiju sam dobila ulaznice, a kad sam došla s posla, uzela sam tkaninu i haljina je bila gotova u točno sat i pol.
Na žalost, ni HNK nije što je nekad bio. Većina ljudi je došla u trapericama, što smatram potpuno neprimjerenim za takvo kazalište. Osim Baste i mene, jedino dvoje sređenih ljudi bili su Mario Valentić i Mirna Maras. (ne, nisam napisala jedino dvoje "ljepših" ljudi ;))
Primjere sličnih haljina sam tek sad pronašla, ali čini se da sam pogodila trendove.