Mlada nada fotografije zove se Tamara Lichtenstein, i gotovo je nemoguće o njoj saznati išta više, osim da je iz SAD-a, i da prodaje svoje fotografije na stranici Etsy.
Privukla me je gornjom fotografijom. Pomislila sam, zanimljiv pristup modnoj fotografiji. Međutim, proučavajući njene radove, shvatila sam da to nisu modne fotografije, već portreti. Intimni portreti djevojaka i mladića generacije Z, generacije koja se izgubila u "mreži".
I zato su ove fotografije savršen prikaz estetike i emocije generacije koja je odrasla na internetu... Individualnost je bitnija od svega, ali ona je ujedno i odvojenost, i osamljenost. Svatko je centar svog malog svemira, opsjednut sobom, svojim tijelom, svojim željama, svojim potrebama. Zašto su onda tako sjetni i melankolični? Jer čovjeku je potrebna i bliskost drugih ljudi, unatoč tome što nas pokušavaju uvjeriti u suprotno.
Odatle i opsjednutost prošlim vremenima, kojih se niti ne sjećaju, ali se čine kao toplija, bolja, sigurnija. Mladi fotografi, odrasli s digitalnim fotićem u rukama, žele da njihove slike bude nesavršene, mutne, imitiraju dvostruku ili preveliku ekspoziciju, baš kao da su slikane u vrijeme kad su njihovi bake i djedovi bili mladi, sretni, i neopterećeni svim tim teškim brigama koje tlače ovu priviligiranu djecu.
Bez obzira koja tema bila, oduševljava me nježna estetika i meki tonovi. Moderna umjetnost zaboravila je na "lijepo", a to je ono što sam pronašla na ovim fotografijama.
Nema komentara:
Objavi komentar